Pansport Forum
Trening => Bodibilding => Teretana => Weight training => Temu započeo: Alen Radošević Jul 21, 2011, 09:24:16 pre podne
-
Sećam se kad sam prvi put zaglavio na 99 kilograma. To je bilo 1999 godine, tačno pre mog poslednjeg takmičenja u juniorima. Tada sam prvi put čuo za kreatin i ako se ne varam kupio sam pakovanje od 300 gr American Muscle monohidrata i sa nekih 96 došao na 99 kilograma.
Bila je to solidna forma. Mislim da je bio decembar, dakle jedva 3 meseca posle takmičenja. Bio sam na nekih 100kg, jedno 12% telesne masti. Trenirao sma u Gymnasu samo zato što su davali mesec dana besplatnig treninga.
Toliko sam želeo da preðem preko trocifrenog broja da sam pokušavao sve moguće smao da preteram preko stotke. Do tada sam trenirao u svojoj improvizovanoj teretani koju sam izgradio u letnjoj kuhinji. Nas nekolicina svakodnevno smo dolazili na treninge i provodili veći doe dana u treningu. Problem je bio što je većina mojih ortaka bila i manja i slabija od mene.
Već sa 20 godina sam radio serije sa 160 kg na bench press - u i imao obim ruke preko 45cm. Sa tih 99 kilogrma je to bila ozbiljna forma. Problem je bio što nije imao ko da me gura napred. Mislim da nikada u životu nisam ni trenirao sa nekim ko je bio jači od mene. Iako sam prirodno veoma motivisan, to ponekad nije bilo dovoljno.
Već mesec dana sam bio zaglavljen na 99kg i kad imate samo 20 godina to je previše vremena da se ne dese neke promene.
Kada sam prešao u Gymnas hteo sam malo da se foliram, pošto sam znao da niko ne trenira kao ja. Uostalom, ja sam taj koji je HC jel tako? Onda su došla dva najkrupnija lika koje sam ikada video u teretani. Ne samo da su bili veliki, nego su bili i duplo jači od mene. Jedan je bio krupan crn momak koga sam viðao po gradu u nekom nabudženom BMW - u, a drugi je imao nekoliko tetovaža, kratku kosu i jedan pramen koji mu je rastao iz korena vrata spleten u dugačku pletenicu.
Krupniji momak je bio ogroman, ali dosta masniji od ovog sa pletnicom. Momak sa pletenicom je bio napakovan mišićima, nije bio takmičarski definisan, ali je bio u boljoj formi od većine tadašnjih vežbača.
Do trenutka kada su oni ušli u teretanu ja sam bio najveći i najači lik u teretani. To je bila moja teritorija i ja sam bio baja, ali onda su njih dovjica ušli i krenuli da rade trening za noge.
Koja agonija. Serija za serijom čučnjeva sa kilažom koja bi me smrvila samo da ju pokušam podići i onda poslednji udarac je bio leg press na kome sam već tada radio 350kg, dok su oni napakovali presu sa 450+kg i ispucali neku gomilu ponavljanja.
Mrzeo sam ove likove, foliranti, garant su na brdo hemije i nema šanse da im se više "diže"...sve su to bile misli koje su mi tada proletale kroz glavu.
Ostao sma još sat vremena duže na treningu i gotovo ponovio sve što sam do tada uradio, a na kraju dodao još vežbi koje inače nikad ne bi uradio. Tih mesec dana sam trenirao ko manijak samo da bi ih stigao. Našao još jedan posao da bih mogao da kupim još proteina i još kreatina.
Rezultat je bio da sam oborio par ličnih rekorda na glavnim vežbama i ne smao da sam prešao preko 100kg nego dotero na 102 što je bilo najviše kila što sam do tada imao.
Kasnije sam saznao da su ova dvojica momaka Marko i Bole, dva powerliftera iz Novog Sada, a ja sam tada upoznao današnjeg vlasnika Pansport - a, Gezu, ali to je sasvim druga priča.
Da ovo ne bi bila samo jedna priča iz moje davne prošlosti, ima jedna poenta na koju želim da ukažem, a to je rivalstvo u treningu.
Svi mi koji ozbiljno vežbamo, pogotovo mi koji ne koristimo hemiju, smo spremni da ljubomorišemo kada u teretanu uðu veći i jači likovi od nas. Uostalom iz tog razloga masa i sklapa te priče tipa : "Gari je hemičar...", "Vidi ga kako ide okolo u isečenoj majici, pajser nafolirani...", "garantu mu je mali..." i slične fore, ali to su sve izgovori, a svi znamo da su izgovori laži koje smišljamo da bi se osećali bolje zbog svojih nesigurnosti.
Nego, koliko vas rivalstva pokreću i koliko vas teraju da napredujete u teretani. Znam da ima likova koji ne umeju da kanališu ovu energiju u pozitivnom smeru, nego samo gube fokus i upropaste svoj trening.
Ja nisam nikada imao takvih problema, uvek sam znao da poguram sebe napred u prisustvu konkurencije.
Kako stvari stoje kod vas? da li smišljate izgovore ili gurate još jače?
-
Vo imja oca i sina i svetog besa AMEN!
-
Gurash napred, shta drugo... ponekad mi bude loshe kad u pansportovim radnjama sretnem neku cicu sa dobrim gluteusom i zategnutim nogama, a kad vidim ruke i ledja bude mi lakshe, trbusnjaci su mi opet favorit...
I uvek gledam to kako neko izgleda u odnosu na svoju genetiku, koliko je rada tu ulozeno...
Nego, josh sam ja mala u ovoj prichi...
-
Dobar tekst. Kod mene je malo drugacije posto se ja bavim i borilackim sportom, ali...ne znam, motive trazim u nekim drugim stvarima.nemam problem da je neko krupniji ili jaci fizicki od mene, isto kao sto nemam problem da sam sa 190cm visi od dosta ljudi i na treningu i ovako...nemam gram sala, ektomorf sam, zategnut sam kao struna, treniram 5x nedeljno ja vise i dalje do toga genetski ne mogu:). Sve zavisi sta covek zeli od treninga i koji su mu ciljevi...I kada odem u teretanu posto imam svoj trening prostor, volim da vidim neke zveri od ljudi koje mogu da pitam za savet, ali me iziritira kada neko ima prepotentan stav , i kada me gledaju sa nepostovanjem jer sam sitniji, kao da ne shvataju da se ja ne bavim bodi bildingom, nego trazim nesto deseto od teretane, a priznaces da ima i takvih ljudi. Inace svi drugovi su mi uglavnom 190-200 cm sa po 100-140 kg, tako da sam navikao da sam najsitniji u drustvu, i kompleksi su me prosli...:)
-
Radio si bench press sa 160kg sa 20g godina ?
-
Tekst je... :) Meni je teretana bas zbog toga omiljeno mesto,obozavam da se takmicim i uvek volim u drustvu da treniram jer tad izvucem ne 100% nego 110% iz sebe i onda to bude pravi trening. :) Ne secam se kad sami u teretani ili u drustvu uradio los trening,stalno bude fenomenalno,dok kad sam sam na trcanju desi se da se smorim... :( Zato vise i kad trcim sam ne dam sebi luksuz da se smorim,nadje se neki izvor motivacije u tom trenutku. ;)
-
Volela bih da treniram sa devojkama koje imaju dobro postignuce, da mogu da se uporedim sa njima. Ovako imam podrshku svih drugara i trenera koji misle da sam jako dobra u ovom sportu (kad vidite snimke bice vam jasno koliko su fotke slabe i koliko ne umem da poziram), ali bi bilo josh bolje da imam "jachu" ekipu, koja me motivishe da budem josh bolja.
Ovako ne mogu da budem ni realna u proceni, kad ti neko ko je slabiji od tebe kaze da si dobar to i nije za neku pohvalu...
I onda se dese padovi raspolozenja... je l' se to deshava josh nekom ovde?
-
Svaka chast za text, pronalazim se u njemu, iako imam veoma mali staz u teretani (nepunih 5 meseci) Ali treniram sa ortakom koji dize koliko i ja, ali opet ja hocu da budem bolji, ali nisam da kazem "zao" uvek cu mu pomoci i slichno, ali uvek makar jedno ponavljanje ili 2.5kg moram vishe da dignem... Naravno ne tripujem se da natrpam pa da odradim nepravilno, nego dobijem josh bolji fokus i neki priliv snage i izbacim lupam, bench sa 2.5kg vishe od njega ili josh jedno ponavljanje... Ali kao shto rekoh, gledam isto tako i da odradim pravilno vezbu...
Josh jednom, svaka chast za text ;)
-
To se zove depresija iliti grip modernog doba.
-
Kako god, pomaze mi :)
-
To se zove depresija iliti grip modernog doba.
Depresija podrazumeva nefunkcionalnost u realnom svetu, ja samo trazim svoje mesto na ovom terenu, pri tom treniram punom parom... Mislim da je normalno da se zapitash gde si u odnosu na druge kad zelish da postignesh neke rezultate a ne samo da se rekreirash...
-
Radio si bench press sa 160kg sa 20g godina ?
Pa da, mislim nisam ti ja dugo vodio računa o svojoj formi dizanja, ali sam gurao tu kilažu. Recimo 120kg sam radio sa 16 godina i to sam prvi put izgurao kod Biserke Šipke u teretani 96 godine 21 novembra...LOL sećam se datuma zato što mi Arandjel slava i na taj dan smo posle brdo hrane i malo vina ja i ortaci zapalili do teretane i PR je otišo na 120, a do 20te sam već uveliko dizao 160.
195 sam radio pre dve godine u teretani Mean machine u Novom Sadu i zamalo failovo 200, ali su me u toj teretani jako loše primili, a došao sam tamo samo zato što su navodno bencheri tmao...ispostavilo se da su pajseri. Jedini momak koga sam tamo zgotivio je Voja Rauh, koji me je i spotovo na tim kilažama...
Inače bench mi je uvek bila omiljena disciplna (naravno) ali sam ga sad skroz zanemario, pošto mi triceps sve preuzima i ništa ne ode na grudi. Recimo da mi danas max negde izmeðu 160 i 170
-
Onda si opako sibao ;)
-
Pa i dalje ja šibam, samo što sam sada mator LOL Nego napokon sam se odlučio da neću više u snagaše nego u bildere, pa šta god to značilo ;)
-
mator, de bre mator :D, sad si u najjacim godinama ;)
-
Pa ima nekoliko indikatora...recimo kad ne kontaš "današnju omladinu" ili kad ti sedi brada, ali sve je to manje bitno od toga kad ti škripe kolena, koče ti se leða i zatežu ramena, to je za bildera ekvivalent matorca LOL