|
Stranice: 1 2 [3] 4 5 ... 10
21
« Poslednja poruka od strane Miki Mihajlovic poslato danas u 09:24:39 pre podne »
Takođe me interesuje šta mislite šta ljude najčešće odvraća od davanja krvi, da li strah od igle, od nesvestice, neka postojeća bolest ili neinformisanost ili nešto drugo?
U vojsci kada smo davali krv najveci strah oni koji nisu dalli je bila strah od igle.
U vojsci kod nas od davanja krvi strah nije postojao. S obzirom da sam bio na ratištu nama strah od igle bio je najmanji problem.
I ja sam bio i ja tako razmisljam jer sam i sam davao krv do saobracajke,ali bilo je bar pola njih iako ssu samnom bili na ratistu nisu smeli da daju krv.
22
« Poslednja poruka od strane Miki Mihajlovic poslato danas u 08:00:48 pre podne »
Ponosno sam predstavljao Pansport i moju zemlju na ovom takmicenju.Vidimo se na nekim od sledecih takmicenja!
23
« Poslednja poruka od strane Miki Mihajlovic poslato danas u 07:55:19 pre podne »
WRPF Svetski Kup,Lakitelek,Hungarikum Liget,Madarska 2026 iz moje perspektive Pre nekoliko meseci sam dobio poziv na Svetski kup WRPF saveza u Lakiteleku, koji se održavalo između 29. i 31. maja.Na poziv mog prijatelja Andraša Silarda, što je za mene ogromna čast, jer ovaj savez pored Silarda predstavlja i Laci Mesaroš, sa kojim se družim 20 godina i kome mogu da zahvalim na mnogo čemu što je pomoglo mojoj sopstvenoj karijeri u benč presu, a biće tamo i Bani, sa kojim se takođe družim već +20 godina. Jedva sam čekao da stignemo. Onda je stigla vest nultog dana da je tehnički direktor takmičenja Manzera Tibi morao na reanimaciju i da ga je odvezao helikopter hitne pomoći.....Želim Tibiju brz oporavak!!!! Momci su morali da se „dignu“ iz ove situacije i organizuju celo takmičenje. Svako ko je ikada organizovao takmičenje tačno zna o čemu se radi! U petak je jedan od međunarodnih sudija imao saobraćajnu nesreću, srećom bez povreda...i tada smo došli mi na red. Krenuli smo rano u petak ujutru kako bismo što pre stigli tamo kako bih se našao sa starim prijateljima i poznanicima i pomogao oko suđenja. Međutim, sudbina nije tako htela, jer je blizu granice, na srpskoj strani, hlađenje u autu proključala i iscurila. Nazad u Suboticu kod sina, on je organizovao mehaničara koji je učinio sve što je mogao da popravi auto, ogromno hvala i sinu i mehaničaru!!! Nažalost, nisu uspeli da ga poprave. Došao sam kući i bio sam slomljen što neću moći da idem na ovo prestižno takmičenje. Iz duboke letargije, Banijeva glasovna poruka me probudila i dala snagu i motivisala me da ne odustanem, da ne kukam kao devojčica, već da da se skupim i organizujem odlazak na takmičenje. Srećom, Tamaš i njegov par Reka su mi pristigli u pomoć i dali mi Xaru Pikaso sa kojom sam uspeo da stignem na takmičenje. Veliko vam hvala za auto i što ste bili tu za mene tako brzo i bez oklevanja! Tako smo zakazali polazak za subotu ujutru i krenuli. Da ne bi sve prošlo glatko, pobrinuli su se ljudi na granici ,pošto se tog dana održavalo i finale Lige šampiona, mnogi ljudi su otišli da ga gledaju u Budimpešti. Isto je uradio i jedan putnički kombi koji su carinici rastavili, i zbog toga smo uspeli da „skupimo“ 2,5 sata čekanja. Odavde može da bude samo bolje, pomislio sam u sebi u tom trenutku, i jeste!!! Stigli smo u Lakitelek u Hungarikum Liget, gde smo se brzo izljubili i pozdravili sa prijateljima, uključujući i Janija Orosija, koga nisam video od 2019. godine, i nakon toga sam odlučio da pomognem organizatorima i počnem sa suđenjem. Ovo je ogromna čast za mene, iako se takmičim više od 20 godina. Nažalost, nisam uspeo da naletim na Eniko Kohanec, ali joj čestitam na prvom mestu, a imao sam tu čast da bodrim i pomognem ostalim takmičarima, Davidu Šegrtu, Jovanu Mastiloviću, Juliji Kovačić, Vuku Rončeviću i drugima, koji su uspeli da postignu veoma dobre rezultate!
24
« Poslednja poruka od strane Miki Mihajlovic poslato danas u 07:47:29 pre podne »
Izveštaj sa WRPF Svetskog kupa u powerliftingu – Mađarska Proteklog vikenda u Mađarskoj održan je WRPF Svetski kup u powerliftingu, jedno od najznačajnijih međunarodnih takmičenja u ovom sportu, koje je okupilo više od 350 takmičara iz 30 država sveta. Među učesnicima je bila i desetoročlana ekipa kluba Legacy iz Sombora, koja je ostvarila izuzetne rezultate, osvojila veliki broj medalja i postavila značajne rekorde. Najveći uspeh ostvario je Vuk Rončević, koji je postao novi vlasnik svetskog rekorda u konkurenciji takmičara do 15 godina. Rončević je ostvario ukupan rezultat (total) od 562,5 kg, uz pojedinačne rezultate: čučanj 205 kg, benč pres 127,5 kg i mrtvo dizanje 230 kg. Zapažene rezultate ostvarili su i ostali članovi ekipe: Marko Horvatović (19 godina, junior do 100 kg) osvojio je 2. mesto sa totalom od 405 kg. Jovan Mirković (17 godina, subjunior do 90 kg) zauzeo je 1. mesto sa totalom od 372,5 kg. Anja Drvar (18 godina, kategorija do 48 kg) osvojila je 1. mesto sa totalom od 190 kg. Radovan Repac (21 godina, junior do 75 kg) osvojio je 1. mesto sa totalom od 555 kg, pri čemu je u benč presu podigao 150 kg, što predstavlja novi evropski rekord. Julijana Kovačić (kategorija do 82,5 kg) osvojila je 1. mesto u svojoj kategoriji sa totalom od 370 kg, a u apsolutnoj konkurenciji svih seniorki zauzela je 3. mesto po relativnom plasmanu. Radoslava Mamula (junior do 75 kg) osvojila je 1. mesto sa totalom od 165 kg. Miloš Nesić (junior do 110 kg) osvojio je 3. mesto sa totalom od 495 kg. Jovan Mastilović (open kategorija do 110 kg) ostvario je rezultat od 230 kg u benč presu, što mu je donelo 3. mesto po relativnom plasmanu među svim takmičarima u benč presu. Boris Minić (open kategorija do 125 kg) podigao je 310 kg u mrtvom dizanju i osvojio 3. mesto u svojoj kategoriji. Ostvareni rezultati predstavljaju veliki uspeh za klub Legacy iz Sombora, koji je i ovog puta pokazao da pripada samom vrhu regionalnog i međunarodnog powerliftinga. Brojne medalje, evropski i svetski rekord potvrda su kvalitetnog rada i posvećenosti takmičara i stručnog tima, koji su na najbolji način predstavili svoj klub, grad Sombor i Srbiju na svetskoj sceni. Pored njih nastupao je i David Segrt clan Pansporta i osvojio prvo mesto u kategoriji do 100kg sa telesnom tezinom od 98,3kg,podigavsi 210kg,sto mu je trece zlato u redu,Balkansko Prvenstvo,Evropski kup i sad Svetski kup,ali tu David ne staje,sledece takmicenje mu je 28.06. u Italiji na IPL Evropskom prvenstvu gde mu naravno drzimo palceve i zelimo mu puno srece! Za nasu zemlju je i nastupala i Eniko Kohance iz Backe TOpole koja je osvojila prvo mesto u kategoriji do 75kg ,prvo mesto u Open apsolutnoj i drugo mesto overall!!!Fantastican rezultat!Eniko je u cucnju digla 165kg,u bencu 90kg i u deadliftu 185kg sa cime je digla 15kg vise nego na poslednjem takmicenju. Ja sam imao tu cast i privilegiju da sudim na ovom takmicenju,sto mi je veliko priznanje pa sam cak na kraju dobio i plaketu za razvoj i doprinos sportu!!!
25
« Poslednja poruka od strane Zoltan Kozma poslato Jun 04, 2026, 01:24:42 posle podne »
Nekada mi je dan baš kratak koliko sam aktivan.
26
« Poslednja poruka od strane Zoltan Kozma poslato Jun 04, 2026, 01:23:27 posle podne »
Mislim da do desetog juna biće promenljivo ali posle vrućine kreću.
27
« Poslednja poruka od strane Zoltan Kozma poslato Jun 04, 2026, 01:17:28 posle podne »
Takođe me interesuje šta mislite šta ljude najčešće odvraća od davanja krvi, da li strah od igle, od nesvestice, neka postojeća bolest ili neinformisanost ili nešto drugo?
U vojsci kada smo davali krv najveci strah oni koji nisu dalli je bila strah od igle.
U vojsci kod nas od davanja krvi strah nije postojao. S obzirom da sam bio na ratištu nama strah od igle bio je najmanji problem.
28
« Poslednja poruka od strane Zoltan Kozma poslato Jun 04, 2026, 01:16:17 posle podne »
Takođe me interesuje šta mislite šta ljude najčešće odvraća od davanja krvi, da li strah od igle, od nesvestice, neka postojeća bolest ili neinformisanost ili nešto drugo?
Strah od igle, ali i neinformisanost.
29
« Poslednja poruka od strane Zoltan Kozma poslato Jun 04, 2026, 01:14:43 posle podne »
Da li imate u svom okruženju ljude koji redovno daju krv? Šta mislite šta ih najviše motiviše?
Znam pored mene samo jednu osobu. Motiviše je što znamo da nekome spasavamo život i to nas čini srećnim jako.
30
« Poslednja poruka od strane Miki Mihajlovic poslato Jun 03, 2026, 10:12:28 pre podne »
Sve u svemu, timski sportovi jačaju osećaj zajedništva, saradnje i empatije, dok pojedinačni sportovi razvijaju osećaj odgovornosti, samodisciplinu i unutrašnju motivaciju. Najbolje je da svi isprobaju obe vrste, jer na taj način mogu iz sopstvenog iskustva da odluče koji im bolje odgovara. Poenta je da se krećemo, uživamo u sportu i pronađemo oblik u kojem možemo najbolje da se razvijamo – bilo sami ili u timu.
Stranice: 1 2 [3] 4 5 ... 10
|