TELEFON: 021/820-555, 062/111-0-999, MAIL: info@pansport.eu

PRIRODNI DODACI ISHRANI ZA SPORTISTE I REKREATIVCE I SPORTSKA OPREMA

Statistike foruma
Statistike foruma 405360 Teme od strane 25067 Članovi Poslednji član: BlueCloud

User Info
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni mejl?
Septembar 03, 2025, 09:37:56 pre podne
Napredna pretraga
Vesti
DOBRODOŠLI na PANSPORT FORUM!

WWW.PANSPORT.EU
Pomoć Pretraga Prijavljivanje Registracija PRODAVNICA
*
 |   |   |   |  (Urednik: Zoltan Kozma)  | 
« prethodna tema sledeća tema »
Stranice: 1 [2] Idi dole Pošalji ovu temu Štampaj
Autor Tema: Sad mi već smeta što sam bolji od vas ;)  (Pročitano 4478 puta)
Alen Radošević
Alen
Global Moderator
Entuzijasta
******
Van mreže Van mreže

Poruke: 4434


Lični trener - Novi Sad - Katona Gym

FB
« Odgovor #1 poslato: Jul 21, 2011, 09:24:16 pre podne »

Sećam se kad sam prvi put zaglavio na 99 kilograma. To je bilo 1999 godine, tačno pre mog poslednjeg takmičenja u juniorima. Tada sam prvi put čuo za kreatin i ako se ne varam kupio sam pakovanje od 300 gr American Muscle monohidrata i sa nekih 96 došao na 99 kilograma.

Bila je to solidna forma. Mislim da je bio decembar, dakle jedva 3 meseca posle takmičenja. Bio sam na nekih 100kg, jedno 12% telesne masti. Trenirao sma u Gymnasu samo zato što su davali mesec dana besplatnig treninga.

Toliko sam želeo da preðem preko trocifrenog broja da sam pokušavao sve moguće smao da preteram preko stotke. Do tada sam trenirao u svojoj improvizovanoj teretani koju sam izgradio u letnjoj kuhinji. Nas nekolicina svakodnevno smo dolazili na treninge i provodili veći doe dana u treningu. Problem je bio što je većina mojih ortaka bila i manja i slabija od mene.

Već sa 20 godina sam radio serije sa 160 kg na bench press - u i imao obim ruke preko 45cm. Sa tih 99 kilogrma je to bila ozbiljna forma. Problem je bio što nije imao ko da me gura napred. Mislim da nikada u životu nisam ni trenirao sa nekim ko je bio jači od mene. Iako sam prirodno veoma motivisan, to ponekad nije bilo dovoljno.

Već mesec dana sam bio zaglavljen na 99kg i kad imate samo 20 godina to je previše vremena da se ne dese neke promene.

Kada sam prešao u Gymnas hteo sam malo da se foliram, pošto sam znao da niko ne trenira kao ja. Uostalom, ja sam taj koji je HC jel tako? Onda su došla dva najkrupnija lika koje sam ikada video u teretani. Ne samo da su bili veliki, nego su bili i duplo jači od mene. Jedan je bio krupan crn momak koga sam viðao po gradu u nekom nabudženom BMW - u, a drugi je imao nekoliko tetovaža, kratku kosu i jedan pramen koji mu je rastao iz korena vrata spleten u dugačku pletenicu.

Krupniji momak je bio ogroman, ali dosta masniji od ovog sa pletnicom. Momak sa pletenicom je bio napakovan mišićima, nije bio takmičarski definisan, ali je bio u boljoj formi od većine tadašnjih vežbača.

Do trenutka kada su oni ušli u teretanu ja sam bio najveći i najači lik u teretani. To je bila moja teritorija i ja sam bio baja, ali onda su njih dovjica ušli i krenuli da rade trening za noge.

Koja agonija. Serija za serijom čučnjeva sa kilažom koja bi me smrvila samo da ju pokušam podići i onda poslednji udarac je bio leg press na kome sam već tada radio 350kg, dok su oni napakovali presu sa 450+kg i ispucali neku gomilu ponavljanja.

Mrzeo sam ove likove, foliranti, garant su na brdo hemije i nema šanse da im  se više "diže"...sve su to bile misli koje su mi tada proletale kroz glavu.

Ostao sma još sat vremena duže na treningu i gotovo ponovio sve što sam do tada uradio, a na kraju dodao još vežbi koje inače nikad ne bi uradio. Tih mesec dana sam trenirao ko manijak samo da bi ih stigao. Našao još jedan posao da bih mogao da kupim još proteina i još kreatina.

Rezultat je bio da sam oborio par ličnih rekorda na glavnim vežbama i ne smao da sam prešao preko 100kg nego dotero na 102 što je bilo najviše kila što sam do tada imao.

Kasnije sam saznao da su ova dvojica momaka Marko i Bole, dva powerliftera iz Novog Sada, a ja sam tada upoznao današnjeg vlasnika Pansport - a, Gezu, ali to je sasvim druga priča.



Da ovo ne bi bila samo jedna priča iz moje davne prošlosti, ima jedna poenta na koju želim da ukažem, a to je rivalstvo u treningu.

Svi mi koji ozbiljno vežbamo, pogotovo mi koji ne koristimo hemiju, smo spremni da ljubomorišemo kada u teretanu uðu veći i jači likovi od nas. Uostalom iz tog razloga masa i sklapa te priče tipa : "Gari je hemičar...", "Vidi ga kako ide okolo u isečenoj majici, pajser nafolirani...", "garantu mu je mali..." i slične fore, ali to su sve izgovori, a svi znamo da su izgovori laži koje smišljamo da bi se osećali bolje zbog svojih nesigurnosti.

Nego, koliko vas rivalstva pokreću i koliko vas teraju da napredujete u teretani. Znam da ima likova koji ne umeju da kanališu ovu energiju u pozitivnom smeru, nego samo gube fokus i upropaste svoj trening.

Ja nisam nikada imao takvih problema, uvek sam znao da poguram sebe napred u prisustvu konkurencije.

Kako stvari stoje kod vas? da li smišljate izgovore ili gurate još jače?
Sačuvana
Lični trener - Katona gym - Novi Sad
Stranice: 1 [2] Idi gore Pošalji ovu temu Štampaj 
« prethodna tema sledeća tema »
 

SMF 2.0.19 | SMF © 2017, Simple Machines | Supported by | | Buttons by Andrea
Stranica je napravljena za 0.037 sekundi sa 12 upita.