TELEFON: 021/820-555, 062/111-0-999, MAIL: info@pansport.eu

PRIRODNI DODACI ISHRANI ZA SPORTISTE I REKREATIVCE I SPORTSKA OPREMA

Statistike foruma
Statistike foruma 412905 Teme od strane 25092 Članovi Poslednji član: RenatoAker

User Info
Dobrodošli, Gost. Molim vas prijavite se ili se registrujte. Da niste izgubili svoj aktivacioni mejl?
Novembar 21, 2026, 10:40:45 posle podne
Napredna pretraga
Vesti
DOBRODOŠLI na PANSPORT FORUM!

WWW.PANSPORT.EU
Pomoć Pretraga Prijavljivanje Registracija PRODAVNICA
*
 |   |   |   | 
« prethodna tema sledeća tema »
Stranice: [1] 2 3 ... 7 Idi dole Pošalji ovu temu Štampaj
Autor Tema: Koliko često menjati trening program i kad ima potrebe za promenom  (Pročitano 794 puta)
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #92 poslato: danas u 10:31:24 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Takve ljude od početka izbegavati.
Na ulici, u prevozu, svuda ih srećemo svakodnevno.
Da,ali na njih ne obraćaš pažnju.
Veruj mi da mnogo puta i obratim pažnju i učine me nervoznim.
Onda ti ni bežanje neće pomoći,jer će te tamo neka ovca ili vuk koji dođe da pojede ovce da te iznervira.
Prvo moraš da budeš svestan i da obratis paznju na stvari na koje ti možeš da utices i da se ne nerviraš na one stvari na koje nemaš uticaja
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #91 poslato: danas u 10:29:10 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Takve ljude od početka izbegavati.
Na ulici, u prevozu, svuda ih srećemo svakodnevno.
Da,ali na njih ne obraćaš pažnju.
Veruj mi da mnogo puta i obratim pažnju i učine me nervoznim.
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #90 poslato: danas u 10:27:45 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sve je to tako u svakoj profesiji. Baš si lepo objasnio.
Znam,da je tako u svakoj profesiji ali ja mogu da pričam o svojoj 😉💪
Odlično si objasnio svaki korak. Isti princip je svuda.
Znam,samo ja ne mogu pričati za tvoju profesiju iako znam da je i tamo tako jer nemam ličnog iskustva,samo mogu zamisliti,ali za moju orofesiju mogu
Razumemo se.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #89 poslato: danas u 10:26:47 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Takve ljude od početka izbegavati.
Na ulici, u prevozu, svuda ih srećemo svakodnevno.
Da,ali na njih ne obraćaš pažnju.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #88 poslato: danas u 10:26:16 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sve je to tako u svakoj profesiji. Baš si lepo objasnio.
Znam,da je tako u svakoj profesiji ali ja mogu da pričam o svojoj 😉💪
Odlično si objasnio svaki korak. Isti princip je svuda.
Znam,samo ja ne mogu pričati za tvoju profesiju iako znam da je i tamo tako jer nemam ličnog iskustva,samo mogu zamisliti,ali za moju orofesiju mogu
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #87 poslato: danas u 10:26:07 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Takve ljude od početka izbegavati.
Na ulici, u prevozu, svuda ih srećemo svakodnevno.
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #86 poslato: danas u 10:24:34 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sve je to tako u svakoj profesiji. Baš si lepo objasnio.
Znam,da je tako u svakoj profesiji ali ja mogu da pričam o svojoj 😉💪
Odlično si objasnio svaki korak. Isti princip je svuda.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #85 poslato: danas u 10:23:10 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Takve ljude od početka izbegavati.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #84 poslato: danas u 10:22:36 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sve je to tako u svakoj profesiji. Baš si lepo objasnio.
Znam,da je tako u svakoj profesiji ali ja mogu da pričam o svojoj 😉💪
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #83 poslato: danas u 10:21:58 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Okruženi smo ljudima koji su svi užurbani i nervozni. Zato je bitno da od svega pobegnemo.
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #82 poslato: danas u 10:21:03 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sve je to tako u svakoj profesiji. Baš si lepo objasnio.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #81 poslato: danas u 10:20:14 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
E pa onda ne moraš da pobegneš nigde,samo ostaviš ove stvari i rešena stvar.
Sačuvana
Miki Mihajlovic
Global Moderator
Top poster
******
Na mreži Na mreži

Poruke: 34635


Shut the f..k up and train!!!

« Odgovor #80 poslato: danas u 10:19:23 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Na početku karijere nisam imao ni jedno ni drugo. Onda sam prvo stekao znanje da bi vremenom stekao i iskustvo da bih na kraju imao oba. E onda sam i najviše napredovao.
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #79 poslato: danas u 10:16:55 posle podne »

Mnogi upadnu u zamku stalnih promena jer misle da im je potreban šok za mišiće, a zapravo im samo fali kontinuitet da bi videli napredak. Razvoj programa bi trebalo da prati kapacitet vežbača a ne samo želju za novitetima.
To se često dešava, jer danas ljudi žele sve odmah. A potrebno je vreme da bi se video napredak.
Slažem se. Danas se sve želi odmah, a adaptacija mišića, tetiva i kostiju traži mesece, i to je realnost koju treba prihvatiti.
Za sve je potrebno vreme. Samo je potrebno da budemo toga svesni.
Najveca bolest danasnjice nesrpljenje.
Svakodnevno to primećujem kod mnogih ljudi- nervoza i nestrpljivost.
Jako se ubrzao život nažalost. Imali smo malo usporenje dok je kovid trajao ali od onda kao da se sve vratilo u stari kolosek....
Imam utisak da je tempo postao još brži.
Kao da se i taj period kovida hoće nadoknaditi.
Da se nadoknadi propušteno ;D
Takav osećaj imam
Imao sam utisak da je u manjim mestima bolja situacija, u smislu da je mnogo mirniji život. Ali izgleda da nije u svim malim mestima tako.
To je bilo tako pre interneta....otkako se internet pojavio svugde nema toga ni u manjim mestima.
Čovek izgleda sada može da se smiri samo ako se osami u nekoj kolibi na planini i da čuva ovce. Možda zvuči čudno, ali očigledno je da bi samo to donelo pravo smirenje.
Zavisi,jer ako ponese sa sobom mobilni,onda ni tamo ne može da se smiri....
A ne, ne. Nema mobilnog, nema laptopa. Ništa od tehnologije.
Sačuvana
Dr Nikola Todorov
Top poster
*******
Na mreži Na mreži

Poruke: 12347


« Odgovor #78 poslato: danas u 10:16:07 posle podne »

Pravi trening nije onaj koji se stalno menja, već onaj koji se pametno razvija zajedno sa vežbačem.
Ovo si odlično rekao, Miki. Samo pratiti napredak i biti dosledan.
Tako je, kolega. Praćenje napretka je ključ, jer tek uz dnevnik treninga razlikujemo pravu stagnaciju od lošeg dana.
Naravno. Znamo tačno koliko napredujemo i da li je potrebna neka promena.
Trening dnevnika je jako dobar iz vise razloga.
Sve se lepo prati trening i napredovanje. Naročito kada neko ima i trenera.
To je idealna kombinacija ako imaš i trenera i vodiš i dnevnik. Ali baš to vođenje dnevnika će te dovesti u to stanje da ćeš sam sebi postati trener jer ćeš ti razumeti najbolje svoje telo i kako reaguje na razne metode treninga,na hranu itd...tako da je vođenje dnevnika od velike važnosti.
Sve si lepo opisao. Najbolje znaš na osnovu ličnog iskustva.
I ja sam imao trenera,i posle kako sam od prvog dana vodio dnevnik treninga prvo me trener ispitivao šta,gde i kako,da bih vremenom i sam to naučio.
Iskustvo je najvažnije. Reći ću to uvek.
Ako neko to stalno naglašava to sam ja,jer je bilo dosta slučajeva u ovih 37 godina da se nauka i iskustvo nisu se uvek odmah podudarali.
To postoji u svakoj struci. Najvažnije mi je svakodnevno sticanje iskustva, pored već postojećeg  teorijskog znanja.
I onda spojiš teoriju i praksu i dobiješ dobitnu kombinaciju.
Ključno je to uraditi.
Naravno,jer jedan bez drugog ne vredi puno...ni nauka bez iskustva ni iskustvo bez nauke....
Tako je. Samo kombinacija obe stavke je dobitna kombinacija.
Sačuvana
Stranice: [1] 2 3 ... 7 Idi gore Pošalji ovu temu Štampaj 
« prethodna tema sledeća tema »
 

SMF 2.0.19 | SMF © 2017, Simple Machines | Supported by | | Buttons by Andrea
Stranica je napravljena za 0.065 sekundi sa 14 upita.